Svetiste Kondžilo, koje je smjesteno u zupi Komušina, vuče svoje korijene iz davne 1200. godine kada je na ovim prostorima ustanovljena župa i crkva sv. Nikole, te nešto kasnije župa sv. Kuzme i Damjana. Ona u 16. stoljeću prerasta u Kuzmadanj, te se pod tim imenom održava do 1700. godine, kada na tim prostorima počinje živjeti župa pod imenom Komušina. Kao mjesto, Komušina se spominje privi puta pisanim dokumentom 26. rujna 1637. godine kada je tu biskup Andrija Kovačić krizmao 1454 duše. Još veće duhovno-kulturno značenje Komušina dobija dolaskom Gospine slike iz druge polovice 16. stoljeća. u Komušini se Gospina slika pisanim dokumentom spominje prvi puta 7. rujna 1779. godine kada je tu dijelio krizmu biskup fra Marko Dobretić. Biskup tada prvi put uopće spominje "prastaru i čudotvornu sliku Bogorodice na nebo uznesene, vrlo poštovane i čašćene od mnogobrojnog puka".
Na brdu Kondžilu, udaljenu oko 4 kilometra od Komušine, razvija se jedno od poznatijih svetišta Hrvata, koje za katolike Bosne postaje vjersko i nacionalno žarište. To će mjesto privući mnoge strance, pa i engleskog putopisca Arthura Evansa 1875. godine koji će o svetištu Kondžilo i proslavi Velike Gospe ostaviti opširan i dragocjen zapis. Povijest nam, nadalje, svjedoči kako se svake godine odvijala velebna procesija 14. kolovoza od Komušine do Kondžila, gdje bi se u predvečerje nakon svete mise cijelu noć nastavilo čašćenje čudotvorne Gospe Kondžilske. U zoru 15. kolovoza, na svetkovinu Velike Gospe, počelo bi ispovijedanje. Slavljena je sveta misa za bolesne. Nakon pučke svete mise, u procesiji se Gospin lik ponovno vraćao u crkvu u Komušinu, uz moljenje krunice i pjevanje Gospinih pjesama. Znakovito je napomenuti da su Gospinu sliku u procesiji nosili mladići, prije toga ispovijeđeni, mnogi bosi, posteći prije toga. Bio je to zavijet koji se ljubomorno čuvao i prenosio sa koljena na koljeno. Osim za Veliku Gospu, u Komušini se održavaju još dva hodočašća: jedno na posljednju nedjelju svibnja kao hodočašće mladih Vrhbosanske nadbiskupije, a drugo krajem listopada kao hodočašće vijernika okolne župa.
Krajem 1992. Komušinu napuštaju i posljednji Komušanci. Uslijed ratnog vihora sve je srušeno i popaljeno. Čudotvorna slika, napuštajući Komušinu, mijenja svoje postaje od Splita, Marije Bistrice, crkve sv. Petra u Zagrebu, do Bistrice kod Žepča. Čudotvorna slika Gospina dobila je uzvišeno mjesto iznad oltara za vrijeme mise koju je služio papa Ivan Pavao II. u Sarajevu 13. travnja 1997. godine. Napokon, 14. kolovoza 1999. uoči Velike Gospe, u veličanstvenoj procesiji iz Žepča, vratila se "Velika Prognanica" u Komušini i Kondžilu očekujući povratak prognanoga puka.
Slika Majke Božje komušanske starinsko je dijelo. Visoka je otprilike 1 metar i isto toliko široka. Na slici se vidi otvoren Marijin grob iz kojeg Blažena Djevica sklopljenih ruku, okružena sa šest anđela, uzlazi na nebo. Oko glave ima vijenac od 12 zvijezda, a nad glavom pričvršćena je srebrna kruna. S lijeve i desne strane kleči po jedan svetac na oblacima i to s desne strane sv. Rok, a s lijeve sv. Ivan Krstitelj.